'Her Ghost In The Fog' by: Cradle Of Filth


"The Moon, she hangs
like a cruel portrait
soft winds whisper
the bidding of trees
as this tragedy starts
with a shattered glass heart
and the Midnightmare
trampling of dreams
But on, no tears please
Fear and pain
may accompany Death
But it is desire
that shepherds it's certainty
as We shall see..."

She was divinity's creature
That kissed in cold mirrors
A Queen of Snow
Far beyond compare
Lips attuned to symmetry
Sought Her everywhere
Dark liqoured eyes
An Arabian nightmare...

She shone on watercolours
Of my pondlife as pearl
Until those who couldn't have Her
Cut Her free of this World

That fateful Eve when...
The trees stank of
sunset and camphor
Their lanterns chased
phantoms and threw
An imquisitive glance,
like the shadows they cast
On my love picking rue
by the light of the moon

Putting reason to flight
Or to death as their way
They crept through
woods mesmerized
By the taffeta Ley
Of Her hips that held sway
Over all they surveyed
Save a mist on the rise
(A deadly blessing to hide)
Her ghost in the fog

They raped left...
(Five men of God)
...Her ghost in the fog

Dawn discovered Her there
Beneath the Cedar's stare
Silk dress torn, Her raven hair
Flown to gown Her beauty bared
Was starred with frost,
I knew Her lost
I wept 'til tears crept
back to prayer

She'd sworn Me vows i
n fragrant blood
"Never to part
Lest jealous Heaven
stole our hearts"

Then this I screamed:
"Come back to Me
I was born in love with thee
So why should fate
stand inbetween?"

And as I drowned Her gentle curves
With dreams unsaid and final words
I espied a gleam trodden to earth
The Church bell tower key...

The village mourned her
by the by
For She'd been a witch
their Men had longed to try
And I broke under Christ
seeking guilty signs
My tortured soul on ice

A Queen of snow
Far beyond compare
Lips attuned to symmetry
Sought Her everywhere
Trappistine eyes
An Arabian nightmare...

She was Ersulie possessed
Of a milky white skin
My porcelain Yin
A graceful Angel of Sin

And so for Her...
The breeze stank of
sunset and camphor
My lantern chased Her
phantom and blew
Their Chapel ablaze
and all locked in to a pain
Best reserved for judgement
that their bible construed...

Putting reason to flight
Or to flame unashamed
I swept form cries
Mesmerized
By the taffeta Ley
Or Her hips that held sway
Over all those at bay
Save a mist on the rise
A final blessing to hide
Her ghost in the fog

And I embraced
Where lovers rot...
Her ghost in the fog

Her ghost in the fog

When dealing with the insane, the best method is to pretend to be sane. ** *** Hermann Hesse
Image Hosted by ImageShack.us
Always forgive your enemies-nothing annoys them so much. *** *** *** Oscar Wilde

The talent for being happy is appreciating and liking what you have, instead of what you don't have. ******Woody Allen

The secret of life is honesty and fair dealing. If you can fake that, you've got it made. *** *** *** Groucho Marx

Wise men talk because they have something to say; fools, because they have to say something. *** *** *** Plato

My opinions may have changed, but not the fact that I'm right. *** *** *** Ashleigh Brilliant
Free Web Page Hit Counters
Ako imas nesto exclusive for Pandora, turi na:
PandoraX@cfl.rr.com

Pandora's Box(ers)

utorak, 05.12.2006.

Pandora - iliti - Curiosity Killed the Cat



Zvuci totalno mocno. Pandora. Nekako nadzemaljski. Misticno... Cak i zlo.
Nadimak koji koristi 89% zenskih online korisnika. A da i nemaju pojma tko je bila Pandora.

Ja sam ga uzela sa svrhom. U stvari vise kao rezultat okolnosti. Jednom davno, moj nekada najbolji prijatelj (pokoj mu dusi - a ne da je mrtav, samo kao prijatelj) me fakat svjetski rasp*zdio. Scena je bila kao iz Star Wars; moje oci su se pretvorile u lasere, svaki trenutak je trajao satima, rijeci su bile popracene munjama i gromovima, i totalno su ubijale... Tu je proizasao komentar: "Jebote, otvorio sam Pandorinu Kutiju!".
I ostalo. Pandora. Full ljudi kaze da mi nadimak fakat odgovara. Opasna sam po zivot....

Prica slijedi...

Prema Grckoj Mitologiji, Pandora je bila prva smrtnica na svijetu. Zeus ju je dao stvoriti da bi kaznio ljudski rod sto je od Prometeja prihvatio vatru.
Hefest je nacinio zenu od gline i dao joj oblik, a bogovi Olimpa su je obdarili raznoraznim krepostima; Atena ju je odjenula, a Harite su je okitile ogrlicama koje je nacinio Hefest. Afrodita joj je podarila ljepotu, a Apolon glazbeni talent i dar iscjeljivanja. Demetra ju je naucila obradjivati vrt, Posejdon joj je dao bisernu ogrlicu i obecanje da se nikad nece utopiti, a Hermes joj je dao lukavost, hrabrost i sharm. Na kraju, Zeus ju je ucinio nemirnom i budalastom, a Hera ju je ucinila znatizeljnom.
Zena je nazvana Pandora = „svime obdarena“.

Prometej je znao da ne smije vjerovati Zeusu, te je odbio njegov dar. Svog brata Epimeteja je takodjer upozorio da ne vjeruje Zeusu i ne prima nikakve darove od njega. Ipak, Epimetej se zaljubio u Pandoru na prvi pogled i prihvatio ju pod svoj krov, vjerujuci da u takvoj ljepoti ne moze biti ni trunke zla.

Jedne veceri Hermes, glasnik bogova, je posjetio Epimetejev dom prerusen u umornog putnika. Sa sobom je donio kutiju (ili posudu), i zamolio Pandoru i Epimeteja da pricuvaju njegov teski teret no da kutiju u nikojem slucaju ne otvore. Kutija je zapravo bila Zeusova zamka; sadrzavala je sva moguca zla: kugu, siromastvo, zlocin, ocaj, pohlepu, starost, bolest, tugu, ludost, prkos, glad, prijevaru...

Zeus je znao da Pandorina znatizelja nece moci odoljeti iskusenju. I tako je jedne noci Pandora u svom nemiru odlucila tek zaviriti u kutiju da vidi sto se to unutra nalazi. No, cim je podigla poklopac iz kutije su izletjela sva zla i zaposjela svijet. Pandora je u svom uzasu brzo zatvorila kutiju, no bilo je kasno. Osjecaji koji su je obuzeli su bili strasni. Nedugo nakon je zacula kucanje iz kutije i vapaj „pusti me van, ja cu ti pomoci“. Nije mogla odoljeti i jos jednom je otvorila kutiju, i u njoj nasla nadu. (...)

I tako... Pandora je bila kuriozna fisa. A curiosity killed the cat.
Bog daj!

- 17:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.12.2006.

Dammit.....



Covjece, Bi stize vec za tjedan dana! Gdje vrijeme ide?! Prosle su preko tri godine otkad sam je vidjela. Otkad sam bila doma. A kao da je bilo jucer...

Nemam pojma. Valjda to tako dodje s godinama; radis, radis, napunis 80 in the blink of an eye, krepas i to je to. Danas smo T i ja bili vani na veceri i tako pala spika na temu... Nevjerovatno je kako, ma koliko se trudio ispuniti i diversificirati zivot, u trenutku postanes tako caught up u svakidasnjicu. Posao nas potpuno iscrpi. I u kasnim dvadesetima se osjecamo kao da smo u ranim devedesetima!

Jos jednom smo napravili pledge da cemo se boriti protiv toga (ne da sam pesimist, ali ja pred sobom imam jos jedan 12 hours per day/6 day week at work {ironicno da kao mamanger radis vise no crnac u pamuku} - nisam sigurna da cu osvojiti tu borbu so soon!). Anyway, s Dubs cemo ionako u djir svaki dan, no kad ona ode i kad ja promijenim schedule (napokon ponovno u AM shifts!) - idemo u osvajanje svijeta i tko zna cega jos. Irene, nasa Kenian Princess friend, kaze da idemo na Bahame. 5 day Disney Cruise. Zasto ne...

Citam unatrag; covjek bi rekao da nemam zivot. Nije bas tako, naravno. Izlazimo vani svako tu i tamo. No, govorim o malo ekstremnijem obliku izlazaka. Make this a center of my life instead of it being work. Svaki dan se mjeri raspolozenjem u kojem cemo biti kad izadjemo s posla. Posao je jedna must-do stvar on a day-to-day basis. Jednostavno zelim da mi umjesto toga svako vece bude "a must", a ako docekam sutra idem i na posao...

Jebo te led, sutra opet treba na posao...


- 06:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.11.2006.

Jos jedna propala noc....



Pa i nije bas... Ali najobicniji dan. No, kakav je da je - off je! Samo to ga cini totalno SUPERNEST!!! Skorz bih se mogla navici na days off... Ponekad obozavam biti neaktivna. Iliti, po seljacki: ljencuga. Podvuceno zutom. Ja i mon mari. Ljencuge u dvoje. Zakon svjetski!

Ustali se negdje oko 11. Tek za pokusaj opravdanja; legli smo iza 3. Sto u prosjeku za day off i nije neka pretjerana doza spavanja. No crnjak je da sam se treci dan za redom ustala s nesnosnom glavoboljom. Ne kontam zasto, no ponekad mi se to desi. Starost... Or something. Nakon nekog vremena nisam imala volje to vise podnositi pa sam zashootirala two Excedrins. I blazeno stanje je uslijedilo negugo nakon. Aleluja.

Dan je prosao nabrzinu; pospremanje stana, pice tu i tamo, naganjanje po stanu s T, i Sting... I to me uhvati nekad. Krenula sam s namjerom da slusam Floyde. Pa sam u CD namontirala The Division's Bell i Wish You Were Here od Floyda, Best of od Emerson Lake & Palmer, Best of John Lennon i tu se nekako nasao i Sting (tip vec bio unutra, a meni ga bilo tlaka vadit). I igrom slucaja cijeli dan je protekao... Stingy?
Imam feeling da ce mi se sutra slusati Archetype. Fear Factory. Nisam odavno. Osjecam promjenu u zraku veceras. Dosadila mi fjaka, sutra cu biti on the go.

Da, veceras smo imali frenda na veceri. Malo smo zarostiljali. I okrenuli par pivica. I inog. On je doveo sina (3). Ja stvarno ne znam sto je to sa mnom i djecom. Mislim, sve to prodje naoko super. Podnosljivo. Ali u meni... Kao da vrag zeli izaci vani. Djeca su zakon. Nevjerojatno inteligentna i zanmljiva patuljasta stvorenja. No u jednom trenutku... Kad se dijete pocne ponasati kao dijete, kad cokoladno mlijeko pocne kapati na sve strane, i kad pocne kenjkanje i snjuhanje... Dodje mi da vrisnem!

Nisam osoba koja vjeruje u batine. Bar ne pretjerano; i ja sam tu i tamo dobila svoje. Nema to ni veze s djetetom. Kao objektom. Totalno ja. Doza podnosljivosti u medjuodnosima. Jebeno blizu nuli. Dobro, mogla bih tu malo elaborirati. I debelo zafilozofirati. Mrzim kad se ljudi sa djecom ponasaju kao debili. Bu-bu-ba-ba, kuchi-kuchi-ku i ta sranja. Kao sto sam rekla vec, djeca su mali ljudi i mali genijalci i ne treba ih pretvarati u debile. Affection u dozama normale. I kad se greske i mali neredi dese, ne vjerujem da dijete treba odrati ko vola u kupusu, vec sjesti i objasniti. A kad se velike greske ponove, amo svi u kupus! Sve je to cool.

No mene ugusi sam pojam djeteta. Taj mali veceras je bio skroz smijesan. I vrlo pametno igra svoje karte. Kao i tata mu uostalom, jer me u trenutku nepaznje ostavio samu s tim malim covjekom. I bas tu se desi - sama pomisao na mene tj. sebe s djetetom mijenja sve sto jesam i sve u sto vjerujem. I ta misao me ubije u pojam. Kad gledam kako stari partijaner Barry postaje savrsen tatica. I vise ni traga Barryju. Ljudi postanu roditelji i kao da umru za ostali svijet. Bar u smislu onoga sto i tko su nekad bili. Vise nemaju vremena za druge ljude. Nemaju vremena ni za sebe. Mali covjek je uvijek na prvom mjestu.
Mislim da sam jos uvijek pre-sebicna za takvo nesto.

T je rekao; za tri godine cemo poceti razmisljati o djeci. Ja kazem; sto mozes za tri godine, mozes i za pet...

- 05:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 22.11.2006.

Krokodilske Sheme



Eto me opet. Samo par minuta prije no sto odem s posla...

Varijacije na temu. Radije na naslov. Krokodil mi uzasno pocinje ici na zivce. U stvari, jako puno ljudi mi pocinje ici na zivce. I to zbog totalnog sexistickog stava. Oh, ti si totalno "hot", pa hajde da ti cijelo vrijeme visimo u uredu... Koja jebena pegla! No lako za croca; moj direktor je jos najgori od svih. Jebeni Latino seronja! Svi oni. Glupa touchy-feely nacija. Joj, hello - kiss on a cheek. Pa hug. Pa svaku jebenu priliku koriste da te dotaknu. Gade mi se ljudi, majke mi! Gade mi se ti odvratni nepotrebni dodiri.
Danas sam odjebala jednog zaposlenika. Reko, jesi li ti svjestan da sam ti ja manager? I jesi li svjestan da u mojoj kulturi mozes ruku izgubit u namjeri da me zagrlis? Prvi i zadnji put! Jebote, sta si ti ljudi misle??? ARRRGGGHHHHH!!! No, zbog pozicije moram poruku prenijeti "njezno"... Pas mater! And then some...


- 05:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.11.2006.

I opet nakon par....



Bi je dobila vizu!!! Koji zakon. I za manje od mjesec dana je ovdje... Supernest!!!
I, valjda toliko o tome. Do daljnjega...

No eto... Dani prolaze, no nista se posebno ne desava. Ameri standardno dramatiziraju, a meni tek na jedno uho udje-na drugo izadje... Imam neki svoj djir i totalno mi je dobro. Da je bolje ne bi valjalo. A da je gore... No dobro, je li.

Prekjucer sam proslavila trecu godisnjicu braka. Wow. To tako nekako zanimljivo prolazi... U godini number one bih se najradije bila razvela; na sve strane pegla, i tlaka, i zivci, i posao-posao-posao, uzas! Godina number dva.... Vec nekako naprednije... Stvari se smirile, djecica nasla perspektivu (bez zabune, no kids here - oboje smo zakleti djecomrzci! bar zasad..), posao uznapredovao... Not bad.
No sad godina number tri; zakon zivi! Opet smo se vratili na svoje. Izlasci, zajebancija, sex svaki dan... I najjace od svega (dobro, poslije sexa), kontamo se skroz. Ponekad se dignemo na krivu stranu kreveta, pa nas dere PMS oboje, no znamo da je za sve kriva vremenska prognoza.
Cudno kako sve smoothens out in the end...
Neko vece smo tako jebeno zalomili u baru. Nalili se ko budale (naravno) sa Jager Bombs. I tako ludo sexy schpizzirali... Neki su nase plesanje pomalo krivo shvatili, totalno lijevi tip me u jednom trenutku zgrabio za ruku i povukao me k sebi. Jebeni degenerik. Srecom je oladio kad smo mu ukazali na wed bands. No u svakom slucaju, bijase totalno luda i nezaboravna vecer... U najboljem smislu.

Sex je zakon.

I na kraju, glede mog proslog posta;
Krokodil me jos uvijek posjecuje tu i tamo. Paznja je OK. No, naravno jos uvijek drzim pristojnu distancu. T finds it all too funny. Naravno, upoznat je sa cijelom situacijom... Jedino ga malo nervira kad me Croc nadje na chatu. Kaze da bih umjesto toga trebala njemu posvetiti paznju. A on spava... No, whatever.

Eto, nakanila se opet napisati par rijeci.... Past ce kisa or something.

Sex je zakon!

- 07:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.10.2006.

La-De-Dah...


I, kao sto i sam naslov kaze... (...)

Svasta. Vrijeme je proslo, izdogadjalo se svasta i nista... I evo me opet tu. Nekako se i dalo za ocekivati. Nisam bas neka consistent persona, i fakat me uhvati tlaka kad se ubacim u kolotecinu, kad stvari postanu neizbjezna navika... Onda svjesno stanem. Odustanem. No, radoznalost je ubila macku, zar ne??? De da samo zavirim na blog... Joj, ma neznam bih li nesto i napisala... Pa hocu, pa necu... Pa opet odustanem. No, eto me. Ta-Ra!

No, nije sad od toga stvarati temu... Gdje sam? Jos uvijek ista; zaposlena, udata, bez djece (i sa sve manjom namjerom da ih ikada imam), samo nekih 15 pounds lighter.... He he he, napokon se oduprijeh amerikanizaciji svoje tjelesine, i vratih se na svoje Croatian proporcije. Sretna ko malo dijete. Valjda se fizicki moras navici na drugu klimu? Nemam pojma. A cak se i nisam posebno trudila. Fora. Tako se to obicno i desi, kad odustanes od necega - eto ti ga na! Ma, blah...

Ali desilo se... Uslijed promocije na poslu, te sluzbenog putovanja u neke druge dimenzije... Moj svemir se totalno izokrenuo. Dobro, ne bas TOTALNO.
Tjedan dana koji je trebao proteci u vrlo sluzbenim, edukativnim domenama - krenuo je skroz drugim tijekom. Kao da sam odjednom nasla sebe back u srednjoj skoli; boozing na sve strane (e, a fakat sam se ubila na Jager Bombs, i Irish Car Bombs - damn! DAMN!!!), dva sata spavanja nocu... i osoba C. Totalno funny story; tip je mrak. Mrakchina. I naravno, zenska tastina zaigrala kartu. Kontam, ajde, 30-tak godina (if so many); de da vidimo u koliko dana mogu upecati krokodila... Fuc*! Prvi dan odmah sam zadobila paznju. Posebnu dozu. Spika tu, spika tamo... Ajde, cool. Drugi dan, tek tako, pitam "so, how old are you". Kaze 42. Ja se odvalila! Izvadi tip osobnu, i kaze "can you believe that I looked like this only a year ago" - man, man, MAN!!!! FUCK. Stari starac. Debeljuskast, procelav. 40 godina fakat. Faca si krenuo u gym, nabildao se, izbrijana zurka... Izgleda kao da je sin tipa sa slike. Plus, sam ima 2 djece; 20 i 22 godine, cak je i djed. I, naravno - razveden. Odvala.

No, eto... Stvari krenule kako su krenule, ja sam jos uvijek Crocodile Hunter. Sad i radoznalija. I desilo se da sam krokodila upecala i brze no sto sam mislila. I sad je tu. Vrlo prisutan. Ono, relativno napet...
Naravno, nista se konkretno nije desilo. Samo rijeci. I paznja. T je uvijek jedina i najvaznija osoba u mom zivotu (osim Bi). Upoznat sa cijelom situacijom. Ne pretjerano odusevljen paznjom koju sam dobila, no i sam ima Ego. Pa konta. However, uslijed cijele te situacije s krokodilom - sve se promijenilo nabolje. Izmedju mene i T. Sve je ponovno postalo kao na pocetku; nerazdvojni, zaljubljeni... sex tri puta dnevno... hah!

Jeb'o Logiku!

Bi mi je standardno rekla da sam luda. Standardno. No s obzirom na to da sam jos uvijek "good girl" i ona je cool s razvojem dogadjaja. Pocelele smo tako da sam ja bila "losa" sestra. No igrom slucaja, Bi je uvijek sve lose napravila prva. Obojala kosu u neku ludu boju. Tetovirala se. A ja sam uvijek kao vjerni psic bila odmah korak iza nje. No, Bi pametno igra svoje karte. Tiho. Ja sam puno ociglednija. Kao Godzilla.

Bi sutra ima interview za vizu. I ako ju dobije tu je cijeli 12 mjesec. To bi bilo totalno mocno, zelim da upozna krokodila! Mislim da je skroz njen tip tipa. Nekih 15-stak godina stariji, but hey - kraj krokodila sam skuzila da si as old as you feel...
No, brine me ta viza...

- 15:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 20.05.2006.

D-Moll



Danas je jedan od onih dana... Nesto cudno je u zraku. Tup osjecaj besmisla. Bez kraja... Beskraja?

Ne znam... Danas sam stvarno nesretna. Vec posljednjih nekoliko dana. Cak i mjeseci. Prozima me osjecaj beskrajne usamljenosti - u gomili ljudi. Kao da me vise nista ne ispunja. U centru Disney Worlda sva magija je nestala. Vec odavno.
Pa, da pricam o svojim problemima? Nema se sto reci. Zapravo valjda i nema problema.

Ali igrom slucaja nista ne funkcionira. Cijeli moj zivot je u kvaru. Kao da sam zakljucana unutar same sebe i cak i disanje me gusi. Klima u mojoj glavi je potpuno neprilagodljiva. Vjecna susa. Kao Sahara. Misli su mi postale najgori neprijatelj. Izvor tuge. I bijesa. I tupila - najcesce.
Zalosno, ali kao da niti ne zelim izaci iz tog transa. Ne, ne uzivam u vlastitom jadu. Dapace, mrzim samosazaljevanje. Ali nista vise nije dovoljno jako da me odrzi na nivou prosjecne srece. Ni muz, ni posao, ni psi (iako, oni najcesce jer su tako malecki i bespomocni)... Ni glazba. Nista.

Nikad niskim ne razgovaram o tome. Samo se pustim. I sutim. Jako dugo sutim. U tim trenucima me bilo kakvi osjecaji jednostavno izbace iz takta. Ne zelim dodir, niti rijec, niti pogled. Samo samocu. Samoca je nesto najljepse u mom zivotu. No onda dodju misli... A misli su neprijatelj. I sve u krug. No, da nema muza, niti posla, ni psica... Misli bi mozda oklijevale. A ja bih tako lijepo uzivala u samoci. I tisini. Mozda bi se poneka misao i primakla. Mozda bi. Dotakla me po ramenu s pitanjem: "Smetam li - ne zelim smetati, tek da vidim kako ide..." - "Pa dobro, svrati, da popijemo kavicu..." I tako.

Glupo... Proci ce. Uvijek prodje.
Jebo Ameriku.

- 01:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Speed of Pain


They slit our throats
Like we were flowers
And our milk has been
devoured

When you want it
It goes away too fast
Times u hate it
It always seems to last
But just remember
When you think you're free
The crack inside your
Fucking heart is me

I wanna outrace
the speed of pain
for another day

I wish I could sleep
But I can't lay on my back
Because ther's a knife
For everyday that
I've known you

When you want it
It goes away yoo fast
Times u hate it
It always seems to last
But just remember
when you think you're free
The crack inside your
fucking heart is me


I wanna outrace
the speed of pain
for another day

Lie to me,
cry to me,
give to me
I would
Lie with me,
die with me,
give to me
I would
Keep all your secrets
wrapped in dead hair
I hope at least
we die holding hands
for always
'Say Just Words' by: Paradise Lost


You get high,
with your destructive instinct
You get high,
with your corrosive instinct
Where can I go,
to escape your foul mind tricks
You're trying it more,
but you will never break me

'Cause you presume the winner is you,
but that's not true,
so say just words to me

Unreal what your hate's providing,
say just words to me
Your talk is always contradiction,
say just words to me
You won't feel the warmth
of friends around you,
say just words to me
Is it true that there is
worth inside
so say just words to me

Your designs,
all the worse from power craving
Your desires,
only where there's fire burning
I'll show you the way,
a pleasure that's for the taking
You're trying it more,
but you won't get satisfaction

'Cause you presume the winner is you,
but that's not true,
so say just words to me

Unreal what your hate's providing,
say just words to me
Your talk is always contradiction,
say just words to me
You won't feel the warmth
of friends around you,
say just words to me
Is it true that there is
worth inside
so say just words to me......

Egoism is the Very Essence of a Noble Soul *** *** Friedrich Nietzsche

Everything becomes a little different as soon as it is spoken out loud. *** *** Hermann Hesse

Morality is simply the attitude we adopt towards people whom we personally dislike. *** Oscar Wilde

It is hard enough to remember my opinions, without also remembering my reasons for them! **** ** Friedrich Nietzsche

I was thrown out of college for cheating on the metaphysics exam; I looked into the soul of the boy sitting next to me. ** Woody Allen

I don't know why we are here, but I'm pretty sure that it is not in order to enjoy ourselves.*** *** *** - Ludwig Wittgenstein

Whenever people agree with me I always feel I must be wrong. *** *** *** Oscar Wilde

I don't want to achieve immortality through my work. I want to achieve it through not dying. *** *** Woody Allen

I never know what I think about something until I read what I've written on it.*** *** William Faulkner

You know quite well, deep within you, that there is only a single magic, single power, a single salvation... and that is called loving. Well, then, love your suffering. Do not resist it, do not flee from it. It is your aversion that hurts, nothing else. *** *** Hermann Hesse

I choose my friends for their good looks, my acquaintances for their good characters, and my enemies for their intellects. A man cannot be too careful in the choice of his enemies. *** *** Oscar Wilde

In the End, we will remember not the words of our enemies, but the silence of our friends. *** *** *** - Martin Luther King Jr